fbpx

Da li ste znali ovo o Štutgartu?

Šesti po veličini u Nemačkoj, Štutgart je prestonica savezne pokrajine Baden-Virtemberg, a Prevoz za Nemačku vam otkriva činjenice o ovom gradu koje ne znaju ni mnogi koji su rođeni i žive u njemu  

 

Odlično mesto za život! Čisto je, bezbeno i prijateljsko! Ljudi su ljubazni i tokom cele godine imaju više kulturnih događaja. Postoji mnogo parkova i vrtova u kojima možete da uživate samostalno ili u društvu. Ovako naši zadovoljni putnici opisuju destinaciju na koji idu kombi prevozom za Štutgart.

 

Uvek slušamo šta nam govore naši putnici. Sami istražujemo kako bi mogli da pomognemo onima koji prvi put putuju i olakšamo im prvi period prilagođavanja. Zbog toga smo izdvojili nekoliko zanimljivosti koje su manje poznate o ovom veličanstvenom gradu.

 

Primer svima

Na početku je ono što ćete prvo da primetite. 

Štutgartski televizijski toranj ili Fernsehturm bio je prvi betonski televizijski toranj na svetu. Poznati konstruktor i graditelj mostova, profesor Fric Leonhart, bio je idejni tvorac ove građevine.

 

Umesto da jednostavno napravi funkcionalni TV jarbol, imao je ideju da napravi toranj koji će se koristiti i kao turistička atrakcija, sa restoranom i platformom za gledanje. Tako je nastala ova građevina od 217 metara i svojim dizajnom dala primer drugim televizijskim tornjevima u svetu.

 

Prevoz Štutgart – prevoz do kuće benzinskog pogona

Ovaj grad je rodno mesto automobile na benzinski pogon i zbog toga ima impresivnu istoriju u oblasti proizvodnje automobila. Pionirski inženjeri Gotlib Dajmler i Karl Benc rođeni su u blizini Štutgarta, a njihovo 125-godišnje nasleđe slavi se u muzeju Mercedes-Benc na istoku grada. 

 

Iako se pomenuta dvojica nikada nisu sreli, njihove kompanije su se uružile i stvorile Dajmler-Benc kompaniju 1920. godine. Iz ovoga je evoluirao naziv marke Mercedes-Benc, a vozila ove marke i danas se proizvode u Štutgartu.

 

Kombi prevoz do prve ergele

Područje oko kojeg se grad razvio prvobitno je bilo mesto za uzgoj trkačkih konja i bilo je u vlasništvu vojvode Liudolfa Švabena u X veku. Ime mu dolazi od reči “Stutengarten”, što je arhaični oblik nemačke reči “gestut”, što znači dvorište za ergele.

  

Polasci za Štutgart su svakog utorka i svakog petka, a povratak je svakog četvrtka i svake nedelje. Tako da možete i lično da se uverite da je gradski grb crni pastuv, koji prepoznatljiv ljudima iz celog sveta jer je prikazan na logotipu “Poršea”, marke automobila koji takođe potiče iz oblasti Štutgarta.

 

Sigurna vožnja do grada stepenica

Glavni grad Baden-Virtemberga je izgrađen na velikom broju brda, ali sa ovim dolazi i prijatniji sporedni efekat velikog broja vinograda. 

 

Da bi pomogao stanovnicima koji se svakog dana penju i spuštaju sa ovih brda, Štutgart ima preko 400 kompleta spoljnih stepenica. Kada bi želeli da se popnete na sve, to bi bilo isto kao da ste se popeli na planinu visoku 20 kilometara.

 

Naravno, prisustvo vinske industrije je teško propustiti u ovom gradu. Sa vinogradima u samom centru grada, Štutgart je jedini grad u Nemačkoj u kojem postoji vinograd u vlasništvu gradske uprave.

 

Na adresu lokalnog specijaliteta

U suštini “Švapski ravioli” iz jugozapadne Nemačke, “Maultaschen” su vrsta testenine punjene spanaćem, kiselim kupusom, prezlama i ponekad mlevenim mesom. Možda izgledaju nevino, ali njihovo švapsko ime “Herrgottbscheißerle”, što znači “Gospode Bože varalice”, potiče od veoma zanimljive priče o gresima jednog monaha.

 

Monah je navodno želeo da jede meso tokom posta i sakrio je meso u obično vegeterijansko punjenje svog “maultašea”, u nadi da Bog neće primetiti ako ga ušunja ispod peciva. Sami možete da zaključite da li uspeo u svojoj nameri.

 

Tradicija za primer svima

Posetioci grada mogu da primete neuobičajeno veliki broj ljudi koji mete trotoare. To je zato što se stanovnici Štutgarta pridržavaju neobične tradicije poznate kao “Kerhwoche”, što se direktno prevodi kao “nedelja čišćenja”.

 

U pitanju je rotirajući plan po kojem su stanovnici odgovorni za održavanje javnih površina ispred nekretnina u kojima žive. Veruje se da je ta praksa nastala u XVI veku i održala se do današnjih dana.

 

Iako je ovo bila veoma važna praksa pre izgradnje unutrašnjih vodovoda, danas ne postoji zakon koji vas obavezuje na ovu dužnost, ali ćete imati mnogo bolje odnose sa svojim komšijama ukoliko poštujete ovu tradiciju.